Usporeni genocid: Što no nema od Drine vedrine
Na osnovu velikog broja relevantnih dokumenata, film Avde Huseinovića “Usporeni genocid: Što no nema od Drine vedrine” pokazuje da je u srednjem i donjem Podrinju i Birču ubijeno oko 8.000 Bošnjaka iz opština Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Srebrenica i Vlasenica, između 1. aprila 1992. i 16. aprila 1993., kada se Srebrenica proglašava sigurnom zonom UN, što se danas rijetko spominje.
Diego Aria, ambasador Venecuele i šef delegacije pri Ujedinjenim nacijama. koja je 1993. godine posjetila Srebrenicu, svjedočio je pred Haškim tribunalom 5. decembra 2005. godine, rekavši: “U Srebrenici je počinjen spor genocid tokom 1992. i 1993. godine.”
“Međunarodna zajednica nije mrdnula prstom da zaštiti muslimane u enklavi, niti im je dozvolila da se brane”, rekao je tada u Hagu ambasador Aria, otvoreno optužujući tadašnjeg generalnog sekretara Boutrosa Galija i Sekretarijat UN-a zbog zadržavanja izvještaja o Srebrenici i dezinformisanju Vijeća sigurnosti.
Nažalost, činjenica da je na ovom području Podrinja tokom prve godine napada pobijeno isto toliko Bošnjaka koliko je ubijeno u julu 1995. godine gurnuta pod tepih, planeri i izvršioci genocida su to iskoristili i počeli mijenjati prirodu sukoba.
Da bi se genocid iz 1995. prikazao kao osveta za navodne srpske žrtve 1992. i 1993., pretvoriti su zločinca u žrtvu.